feet

Evanđelje po Ivanu

Istinita priča



Kristov dolazak na svijet

1Prije postanka svijeta bila je Riječ. Riječ je bila s Bogom i Riječ je bila Bog. 2U početku je On bio s Bogom. 3Po njemu je sve stvoreno. Ništa nije stvoreno bez njega. 4U njemu je bio život i taj je život bio svjetlo ljudima. 5Svjetlo svijetli u tami i tama ga nije nadjačala. 6Bio je i čovjek kojeg je poslao Bog. Zvao se Ivan. 7On je došao svjedočiti za Svjetlo tako da svi povjeruju zbog njegovog svjedočenja. 8On sâm nije bio Svjetlo, nego je došao svjedočiti za Svjetlo. 9Pravo je Svjetlo tek trebalo doći na svijet. To je istinsko Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka. 10On je već bio na svijetu. Svijet je stvoren po njemu, ali ga nije prepoznao. 11Došao je u svijet koji je bio njegov, ali njegov ga vlastiti narod nije prihvatio. 12A svima onima koji su ga prihvatili i koji vjeruju u njegovo ime, daje pravo da postanu Božja djeca. 13Takvima se ne postaje ni prirodnim rođenjem ni željom roditelja koji žele dijete, nego rođenjem od Boga. 14Riječ je postala čovjekom i živjela je među nama. Gledali smo njegovu veličanstvenost, onu slavu koja mu pripada kao Očevom Sinu jedincu, punom Božje milosti i istine. 15Ivan je na njega mislio rekavši: »To je onaj za kojega sam rekao: ‘Onaj koji dolazi poslije mene veći je od mene jer je živio prije nego što sam se ja rodio.’« 16On je pun milosti i istine i od njega smo primili blagoslov za blagoslovom. 17Jer, Zakon je dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu je došla Božja milost i istina. 18Nitko nikada nije vidio Boga, ali njegov Sin jedinac jest Bog. On je Ocu najbliži i on nam je pokazao kakav je Bog.




Isus u Hramu

13Bližio se židovski blagdan Pasha pa se Isus popeo u Jeruzalem. 14U Hramu je zatekao trgovce kako prodaju stoku, ovce i golubove. Ondje su za svojim klupama sjedili i mjenjači novca. 15Načinio je bič od konopa i sve ih istjerao iz Hrama, zajedno s ovcama i ostalom stokom. Mjenjačima je novca prosuo srebrnjake i isprevrtao klupe. 16Prodavačima golubova je rekao: »Nosite to odavde! Ne činite od kuće moga Oca tržnicu!« 17Njegovi su se učenici sjetili teksta zapisanog u Svetom pismu: »Strast za tvoju kuću gori u meni.« 18Na to su Židovi rekli: »Učini neki čudesan znak! Dokaži nam da to imaš pravo činiti!« 19Isus im je odgovorio: »Srušite ovaj hram i ja ću ga ponovo podići za tri dana.« 20»Ovaj Hram gradio se četrdeset i šest godina«, odvratili su mu Židovi, »a ti ćeš ga podići za tri dana?« 21No hram o kojem je govorio bilo je njegovo tijelo. 22Kad je uskrsnuo od mrtvih, njegovi su se učenici sjetili tih riječi te su povjerovali i Svetom pismu i Isusovim riječima. 23Dok je Isus bio u Jeruzalemu u vrijeme blagdana Pashe, mnogi su povjerovali u njega jer su vidjeli čuda koja je činio. 24No Isus se njima nije povjeravao jer je dobro poznavao kakvi su ljudi. 25Nitko mu nije trebao reći kakvi su jer je poznavao ljudsko srce.



Isus i Nikodem

1Neki je čovjek, Nikodem, bio farizej i jedan od židovskih vođa. 2Noću je došao k Isusu i rekao mu: »Učitelju, znamo da si učitelj poslan od Boga jer nitko ne može činiti čudesne znakove koje ti činiš, a da Bog nije s njim.« 3Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: tko se ponovo ne rodi, ne može vidjeti Božje kraljevstvo.« 4»Kako se čovjek može roditi kad je star?« pitao je Nikodem. »Sigurno ne može drugi put ući u majčinu utrobu da bi se rodio.« 5Isus mu odgovori: »Govorim ti istinu, ako se čovjek ne rodi od vode i Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo. 6Što je rođeno od čovjeka — čovjek je; što je rođeno od Duha — duh je. 7Nemoj se čuditi mojim riječima: ‘Moraš se ponovo roditi’. 8Vjetar puše gdje god hoće. Možeš mu čuti šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je i sa svakim tko je rođen od Duha.« 9»Kako je to uopće moguće?« upitao ga je Nikodem. 10Isus mu je odgovorio: »Ti si učitelj u Izraelu, a još ne razumiješ o čemu ti govorim. 11Govorim ti istinu. Govorimo o onome što znamo i prenosimo ono što smo vidjeli, ali vi ne prihvaćate što vam govorimo. 12Govorio sam vam o zemaljskim stvarima i vi ne vjerujete. Pa kako ćete vjerovati kad vam budem govorio o nebeskima? 13Nitko nikada nije uzašao na Nebo, osim Sina Čovječjeg, koji je i sišao s Neba. 14Baš kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut i Sin Čovječji, 15da bi svatko tko u njega vjeruje, imao vječni život.« 16Jer, Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinca da ne umre nitko tko u njega vjeruje, nego da ima vječni život. 17Bog nije poslao svoga jedinoga Sina da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. 18Tko vjeruje u njega, nije osuđen, no onaj tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije povjerovao u jedinoga Božjeg Sina. 19Na ovome se temelji osuda: Svjetlo je došlo na svijet, ali ljudi su više voljeli tamu jer su im djela bila zla. 20Svatko tko čini zlo, mrzi svjetlo i kloni ga se da njegova djela ne bi bila razotkrivena. 21No onaj tko radi što je istinito, dolazi k svjetlu da se jasno vidi kako su njegova djela učinjena u Bogu.



Isus i Samarijanka

1Kad se pročulo među farizejima da Isus pridobiva i krsti mnogo više učenika nego Ivan — 2premda on osobno nije krstio, već njegovi učenici — 3Isus je napustio Judeju i ponovo se zaputio u Galileju. 4Na putu prema Galileji morao je proći kroz Samariju. 5Tako je došao u samarijski grad Sikar, blizu imanja koje je Jakov dao svojem sinu Josipu. 6Ondje se nalazio i Jakovljev bunar. Isus je bio umoran od puta pa je sjeo pokraj bunara. Bilo je oko podneva. 7Neka je Samarijanka došla zahvatiti vode, a Isus joj je rekao: »Daj mi gutljaj vode!« 8Učenici su bili otišli u grad kupiti hranu. 9Žena mu je odvratila: »Zar ti, Židov, tražiš vode od mene, Samarijanke?« Židovi se, naime, ne druže sa Samarijancima. 10Na to joj je Isus odgovorio: »Kad bi samo znala Božji dar! Ti ne znaš tko ti govori: ‘Daj mi da pijem!’ Da znaš, ti bi mene zamolila i ja bih ti dao vode koja daje život.« 11»Gospodine«, opet će žena, »ti nemaš čak ni posudu za vodu, a bunar je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu koja daje život? 12Zar si veći od našega praoca Jakova, koji nam je dao ovaj izvor? On je sâm pio iz njega, kao i njegovi sinovi i stoka.« 13A Isus joj odgovori: »Tko god pije ovu vodu, ponovo će ožednjeti. 14A tko se napije vode koju ću mu ja dati, nikada više neće ožednjeti. Štoviše, ta će voda u njemu postati izvor koji će mu donijeti vječni život.« 15»Gospodine«, na to će žena, »daj mi te vode pa da ni ja više ne budem žedna i da ne moram dolaziti ovamo po vodu!« 16»Pođi po svoga muža«, odgovorio joj je Isus, »i vrati se ovamo!« 17»Ja nemam muža«, odvratila mu je žena. »Imaš pravo kad kažeš da nemaš muža«, rekao je Isus. 18»Imala si ih pet, a onaj s kojim si sada, nije ti muž. Rekla si istinu.« 19»Gospodine, vidim da si prorok«, odvratila mu je žena. 20»Naši, samarijski preci štovali su Boga na ovoj uzvisini. Vi, Židovi, kažete da je Jeruzalem mjesto gdje treba štovati Boga.« 21Isus joj je rekao: »Vjeruj mi, ženo! Dolazi vrijeme kad nećete štovati Oca ni na ovoj uzvisini ni u Jeruzalemu. 22Vi ne znate što štujete. Mi, Židovi, znamo jer spasenje dolazi od nas. 23No dolazi vrijeme kada će istinski štovatelji štovati Oca u duhu i istini. Otac želi takve štovatelje. A to je vrijeme već došlo. 24Bog je duh. Tko njega štuje, mora to činiti u duhu i istini.« 25»Ja znam da dolazi Mesija, koji je Krist«, odgovorila mu je žena. »Kad on dođe, sve će nam objasniti.« 26A Isus joj je odgovorio: »On sada razgovara s tobom. Ja sam Mesija.« 27Uto su se njegovi učenici vratili iz grada i jako se iznenadili kad su vidjeli da Isus razgovara sa ženom. No ni jedan od njih ga nije upitao: »Što hoćeš od nje?« ili »Zašto razgovaraš s njom?« 28Žena je ostavila svoj vrč za vodu, vratila se u grad i rekla svojim sugrađanima: 29»Neki mi je čovjek ispričao sve što sam činila! Dođite ga vidjeti! Možda je on Krist?« 30Ljudi su se uputili iz grada i krenuli vidjeti Isusa. 31Za to vrijeme učenici su molili Isusa: »Učitelju, pojedi nešto!« 32On im je odgovorio: »Ja imam hranu o kojoj vi ništa ne znate.« 33Učenici su počeli ispitivati jedan drugoga: »Zar mu je tko donio nešto za jelo?« 34A Isus im je rekao: »Moja je hrana činiti volju Onoga koji me je poslao i izvršiti zadatak koji mi je povjerio. 35Kad sijete, govorite: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve.’ A ja vam kažem: otvorite oči i pogledajte polja! Već su zrela za žetvu. 36Žetelac dobiva plaću i sakuplja urod za vječni život. Tako će se moći radovati zajedno i sijač i žetelac. 37Ona poslovica: ‘Jedan sije, drugi žanje’, doista je istinita. 38I ja vas šaljem da žanjete ono oko čega se niste znojili. Drugi jesu, a dobit od njihovog truda bit će vaša.« 39Mnogi su Samarijanci iz toga grada povjerovali u Isusa zbog ženinih riječi: »Ispričao mi je sve što sam činila.« 40Kad su Samarijanci došli k Isusu, tražili su od njega da ostane s njima. I ostao je dva dana. 41Još ih je mnogo povjerovalo zbog onoga što je govorio. 42Rekli su ženi: »Više ne vjerujemo samo zbog tvojih riječi. Čuli smo i sami, i sada znamo da je ovaj čovjek stvarno Spasitelj svijeta.«



Bog je Isusu dao vlast

19Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem. Sin sâm od sebe ne može učiniti ništa, već samo ono što vidi da čini Otac. Što god čini Otac, to čini i Sin. 20Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih. Tada ćete svi ostati zadivljeni. 21Jer, kao što Otac podiže ljude od mrtvih i daruje im život, tako i Sin daruje život kome hoće. 22Otac ne sudi nikome, nego je pravo donošenja suda prenio na svoga Sina, 23da bi svi poštovali Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. 24Govorim vam istinu, tko čuje moje riječi i povjeruje u onoga koji me poslao, ima vječni život. Njemu se neće suditi. On je iz smrti prešao u život. 25Govorim vam istinu. Dolazi vrijeme — zapravo, već je došlo — kad će svi mrtvi čuti glas Božjega Sina. I svi koji čuju njegov glas, oživjet će. 26Kao što je Otac izvor života, tako je i svojega Sina učinio izvorom života. 27A dao mu je i vlast da sudi jer je on Sin Čovječji. 28Neka vas ovo ne začudi! Jer, dolazi vrijeme kad će svi mrtvi čuti glas Sina Čovječjega te 29izaći iz svojih grobova. Oni koji su činili dobro, ustat će i primiti vječni život, a oni koji su činili zlo, ustat će i primiti osudu. 30Ja ne mogu ništa učiniti sâm. Sudim samo na temelju onoga što čujem. Moja je presuda pravedna jer ne vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao.



Narod traži Isusa

22Osvanuo je novi dan. Mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali jezera, prisjetilo se da se ondje nalazila samo jedna lađica. Znali su da Isus nije ušao u nju i da su njegovi učenici otplovili sami. 23Neke su lađice iz Tiberijade pristale blizu mjesta na kojem su ljudi jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio Bogu. 24Kad su vidjeli da ondje više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže Isusa. 25Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?« 26Na to im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne tražite vi mene zbog toga što ste razumjeli čudesne znakove, nego zbog kruha koji ste jeli i nasitili se. 27Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.« 28»Što moramo raditi«, upitali su ga tada, »da činimo djela koja želi Bog?« 29Isus im je na to odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je on poslao. To je Božja volja.« 30»Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« pitalo je mnoštvo ljudi. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati. 31Naši su preci jeli manu u pustinji, baš kao što piše u Svetom pismu: ‘Dao im je kruh s Neba da jedu’.« 32Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam Mojsije dao kruh s Neba. Moj vam Otac daje pravi kruh s Neba. 33Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s Neba i daje život svijetu.« 34»Gospodine«, rekli su mu, »daj nam uvijek toga kruha!« 35»Ja sam kruh života«, odgovorio im je Isus. »Tko dođe k meni, nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, nikada više neće ožednjeti. 36Ali već sam vam rekao da ste me vidjeli pa ipak ne vjerujete. 37Sve koje mi Otac dâ, uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga tko dođe k meni. 38Nisam sišao s Neba da činim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao. 39A volja onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji dan. 40Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje u njega, ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji dan.« 41Tada su Židovi počeli gunđati i prigovarati Isusu što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s Neba.« 42Govorili su: »Pa to je Isus, Josipov sin! Poznajemo mu i oca i majku. Kako može tvrditi: ‘Ja sam sišao s Neba?’« 43Na to im je Isus rekao: »Prestanite mrmljati! 44K meni mogu doći samo oni koje Otac, koji me je poslao, dovede k meni. A ja ću ih uskrisiti u posljednji dan. 45Proroci su pisali: ‘Sve će ih Bog poučiti.’ Svatko tko sluša Oca i uči od njega, dolazi k meni. 46To ipak ne znači da je itko vidio Oca. Oca je vidio samo onaj tko dolazi od njega. 47Govorim vam istinu. Tko vjeruje, ima vječni život. 48Ja sam kruh koji daje život. 49Vaši su preci jeli manu u pustinji pa su ipak umrli. 50Ovo je pak kruh koji je sišao s Neba. Tko jede ovaj kruh, neće nikada umrijeti. 51Ja sam živi kruh koji je sišao s Neba. Tko bude jeo ovaj kruh, živjet će zauvijek. Kruh, koji ću ja dati, moje je tijelo koje dajem da svijet može živjeti.« 52Tada su se Židovi počeli među sobom prepirati. Pitali su se: »Kako nam on može dati svoje tijelo za jelo?« 53Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Morate jesti tijelo Sina Čovječjeg i piti njegovu krv inače nećete imati u sebi život. 54Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55Moje je tijelo istinska hrana, a moja je krv istinsko piće. 56Tko jede moje tijelo i pije moju krv, živi u meni i ja u njemu. 57Otac, koji me poslao, živ je i ja živim zbog njega. Tako će i onaj koji mene jede, živjeti zbog mene. 58Ovo je kruh koji je sišao s Neba. Nije kao onaj što su ga jeli vaši preci pa ipak umrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.« 59Sve je ovo Isus rekao dok je poučavao u sinagogi u Kafarnaumu.



Isus — svjetlo svijeta

12Tada se Isus ponovo obratio ljudima: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, imat će svjetlo koje daje život i nikada više neće hodati po mraku.« 13Farizeji su mu rekli: »Ti sve to govoriš sâm o sebi. Ne možemo to prihvatiti kao istinu.« 14»Čak i ako govorim sâm za sebe«, odvratio im je Isus, »ono što govorim, istina je, jer znam odakle sam došao i kamo idem. Vi pak ne znate ni odakle sam došao ni kamo idem. 15Sudite ljudskim mjerilima. Ja ne sudim nikome. 16Ako pak donosim presudu, moja je presuda ispravna jer je ne donosim sâm. Otac koji me je poslao — on je sa mnom. 17U vašem Zakonu piše da su izjave dvojice svjedoka istinite ako se podudaraju. 18Ja govorim sâm za sebe i Otac, koji me je poslao, govori za mene.« 19»Pa gdje je onda tvoj Otac?« pitali su ga. Isus je odgovorio: »Vi ne poznajete ni mene ni moga Oca. Da znate tko sam ja, znali biste i tko je moj Otac.« 20Sve je ovo Isus rekao u Hramu, nedaleko od mjesta na kojem su bile postavljene kutije za novčane darove. Nitko ga nije uhitio jer njegovo vrijeme još nije bilo došlo.



Slijepac od rođenja

1Šećući uokolo, Isus je primijetio nekog slijepca. Čovjek je bio slijep od rođenja. 2»Učitelju«, upitali su ga njegovi učenici, »tko je sagriješio da se rodio slijep? On ili njegovi roditelji?« 3»Ni on ni njegovi roditelji«, odgovorio im je Isus. »Rodio se slijep da bi se na njemu pokazala Božja moćna djela. 4Dok je dan, moram činiti djela onoga koji me poslao. Kada padne noć, nitko ne može raditi. 5Dokle god sam na svijetu, njegovo sam svjetlo.« 6Kad je to izgovorio, pljunuo je na zemlju, napravio od sline blato i njime premazao čovjeku oči. 7Potom mu je rekao: »Idi do bazena Siloama i umij se!« — Siloam znači »Poslan«. Čovjek je otišao, umio se i vratio gledajući. 8Njegovi susjedi i oni koji su ga prije često viđali kako prosi pitali su se: »Zar nije ono čovjek koji je stalno sjedio uz cestu i prosio?« 9Neki su rekli: »Da, to je on!« Drugi pak: »Nije, samo mu je sličan.« A on sâm je rekao: »Da, ja sam taj!« 10»Kako se to dogodilo? Kako su ti se otvorile oči?« pitali su ga. 11Odgovorio je: »Čovjek kojeg zovu Isus napravio je blato, premazao mi njime oči i rekao: ‘Idi do Siloama i umij se!’ Otišao sam, pa kad sam se umio, progledao sam.« 12Upitali su ga: »Gdje je on?«



Pastir i njegove ovce

1»Govorim vam istinu. Tko ne uđe k ovcama u tor kroz vrata, nego potajno, nekim drugim putem, kradljivac je i razbojnik. 2Tko pak uđe kroz vrata, pastir je stada. 3Čuvar, koji stoji na vratima, otvara mu, a ovce se odazivaju na pastirov glas. On svoje ovce zove imenom i izvodi ih. 4Kad izvede sve svoje ovce, stane pred njih i vodi ih. Ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. 5No one neće nikada ići za onim kojeg ne poznaju. Naprotiv, pobjeći će od njega jer im je njegov glas stran.« 6Isus je ispričao ovu usporedbu, ali ljudi nisu shvatili što im je želio reći. 7Zato im je Isus ponovio: »Govorim vam istinu. Ja sam vrata ovcama. 8Svi koji su došli prije mene bili su kradljivci i razbojnici. No ovce ih nisu ni slušale. 9Ja sam ta vrata. Tko uđe kroz mene, spasit će se. Ulazit će i izlaziti i nalaziti sve što mu je potrebno. 10Kradljivac dolazi samo da ukrade, ubije i uništi. Ja sam pak došao da im dam život, i to život u izobilju. 11Ja sam dobar pastir, a dobar pastir daje svoj život za ovce. 12Najamnik nije pastir; ovce nisu njegove. Zato ih, kad ugleda vuka, ostavlja i bježi. Vuk tada napada ovce i razgoni ih. 13A najamnik pobjegne jer čuva ovce samo radi plaće, a ne brine se što će biti s njima. 14Ja sam dobar pastir. Poznajem svoje ovce i one poznaju mene. 15Isto tako, moj Otac poznaje mene i ja poznajem svog Oca. Ja dajem svoj život za ovce. 16Imam ja i drugih ovaca. One nisu iz ovoga stada. Moram i njih dovesti, pa će se i one javljati na moj glas. Postat će jedno stado s jednim pastirom. 17Otac me voli zato što polažem svoj život da ga opet uzmem. Nitko mi ne oduzima život. 18Ja ga svojevoljno dajem. Imam ga pravo dati, ali imam ga pravo opet i uzeti. Tako mi je zapovjedio Otac.« 19Ove su riječi izazvale novu podjelu među Židovima. 20Mnogi su govorili: »On je lud. Opsjednut je zlim duhom. Zašto ga uopće slušate?« 21Drugi su pak govorili: »Opsjednuti tako ne govori. Može li zao duh slijepcu dati vid?«



Pšenično zrno

20Među onima koji su otišli pokloniti se Bogu na blagdan Pashe bilo je i Grka. 21Oni su došli k Filipu iz Betsaide u Galileji i molili ga: »Gospodine, željeli bismo vidjeti Isusa.« Filip je otišao i rekao to Andriji, 22a zatim su Andrija i Filip zajedno otišli k Isusu da mu to kažu. 23Isus im je odgovorio: »Došlo je vrijeme da Sin Čovječji primi svoju slavu. 24Govorim vam istinu, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne ‘umre’, ostaje samo to jedno zrno. Ako pak padne u zemlju i ‘umre’, donosi bogat urod. 25Tko voli svoj život, izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga i živjeti zauvijek. 26Ako mi tko želi služiti, mora me slijediti. Gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Onima koji mi služe, moj će Otac iskazati čast.



Isus najavljuje svoju smrt

31Nakon što je Juda otišao, Isus je rekao: »Sin Čovječji je sada proslavljen i Bog je proslavljen u njemu. 32Ako je Bog proslavljen u Sinu, onda će Sin biti proslavljen u Ocu. Bog će mu odmah dati slavu koja mu pripada. 33Moja draga djeco, još sam samo kratko s vama. Tražit ćete me, ali kao što sam već rekao Židovima, i vama sada kažem: ‘Kamo ja idem, vi ne možete doći.’ 34Dajem vam novu zapovijed: Volite jedan drugoga! Kako sam ja volio vas, tako i vi trebate voljeti jedan drugoga. 35Budete li voljeli jedan drugoga, po tome će svi znati da ste moji učenici.«



Isus je put

1»Neka vaša srca ne budu žalosna. Vjerujte u Boga i vjerujte u mene. 2Mnogo je soba u kući moga Oca. Da nije tako, zar bih vam rekao da vam idem pripremiti mjesto? 3Kada odem i pripremim vam mjesto, ponovo ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete ondje gdje sam ja. 4Vi znate put koji vodi onamo kamo idem.« 5»Gospodine«, rekao mu je Toma, »ne znamo kamo ideš. Kako možemo znati put?« 6Isus mu je odgovorio: »Ja sam put, istina i život. Ocu se može doći samo kroz mene. 7Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca. Vi ga sad poznajete i vidjeli ste ga.« 8Filip mu je rekao: »Gospodine, pokaži nam Oca! To će nam biti dovoljno.« 9»Toliko sam dugo s vama«, odgovorio mu je Isus, »a ti me, Filipe, još ne poznaješ! Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa kako možeš reći: ‘Pokaži nam Oca’? 10Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Riječi koje vam upućujem nisu moje. To Otac koji živi u meni čini svoja djela. 11Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac je u meni. Ako ni zbog čega drugog, vjerujte mi zbog djela koja sam učinio. 12Govorim vam istinu. Tko vjeruje u mene, taj će činiti djela koja i ja činim. Zapravo, činit će čak i veća djela jer ja odlazim k Ocu. 13I ja ću učiniti što god zamolite u moje ime, da se kroz Sina proslavi Otac. 14Što god zatražite u moje ime, učinit ću.«

Obećanje — Sveti Duh

15»Ako me volite, izvršavat ćete moje zapovijedi. 16Molit ću Oca i on će vam dati drugoga Zastupnika, da bude uz vas zauvijek. 17On je Duh istine. Svijet ga ne može primiti jer ga ne vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete jer boravi s vama i jer će biti u vama. 18Neću vas ostaviti same kao siročad. Vratit ću se k vama. 19Još samo malo i svijet me više neće vidjeti, ali vi ćete me vidjeti. Budući da ja živim — i vi ćete živjeti. 20Na taj ćete dan znati da sam ja u Ocu, da ste vi u meni i da sam ja u vama. 21Tko je prihvatio moje zapovijedi i izvršava ih, taj me voli. Tko voli mene, njega će voljeti i moj Otac. I ja ću ga voljeti i pokazati mu se.« 22Juda, ne Juda Iskariotski, upitao ga je: »Gospodine, kako to da ćeš se pokazati samo nama, a ne i svijetu?« 23Isus mu je odgovorio: »Ako me tko voli, držat će se mog učenja i moj će ga Otac voljeti. K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. 24Tko me ne voli, ne drži se mog učenja, premda učenje koje slušate nije moje. Ono pripada Ocu koji me poslao. 25Ovo sam vam rekao sada, dok sam još s vama. A Tješitelj, Sveti Duh, kojega će Otac poslati u moje ime, on će vas poučiti o svemu. 26On će vas podsjetiti na sve što sam vam bio rekao. 27Ostavljam vam svoj mir. Dajem vam mir, ali ne kao što ga daje svijet. Neka vaša srca ne budu žalosna. Ne bojte se! 28Čuli ste da sam vam rekao: ‘Odlazim i vratit ću se k vama.’ Da me volite, radovali biste se što odlazim k Ocu jer je Otac veći od mene. 29Govorim vam to sada, prije nego što se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. 30Više neću s vama puno razgovarati jer dolazi vladar ovoga svijeta. On nema vlast nada mnom. Ali, da bi svijet spoznao kako volim Oca, činim upravo onako kako mi je zapovjedio Otac. 31Ustanite! Pođimo odavde!«



Isus — prava loza

1»Ja sam prava loza, a moj je Otac vinogradar. 2On uklanja svaki izdanak na meni koji ne donosi plod, a svaki koji donosi plod obrezuje i čisti da donese još više plodova. 3Vi ste već čisti zbog učenja koje ste od mene čuli. 4Ostanite u meni i ja ću ostati u vama. Kao što izdanak može donijeti plod samo ako ostane na lozi, tako i vi možete donijeti plod samo ako ostanete u meni. 5Ja sam loza, vi ste izdanci. Tko ostane u meni, kao što ja ostajem u Njemu, donosi mnogo plodova. Jer, bez mene ne možete ništa učiniti. 6Onaj tko ne ostane u meni, on je poput grane koja se osuši nakon što se odbaci. Takve se grane potom skupljaju, bacaju u vatru i spaljuju. 7Ako ostanete u meni i moje riječi ostanu u vama, tražite što god želite i dobit ćete. 8Donijet ćete mnogo plodova i pokazati se kao moji učenici. Tako će moj Otac primiti slavu. 9Kao što je Otac volio mene, i ja sam volio vas. Ostanite u mojoj ljubavi. 10Ako budete izvršavali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi kao što sam i ja izvršio zapovijedi svoga Oca i ostajem u njegovoj ljubavi. 11Ovo sam vam rekao da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. 12Moja zapovijed glasi: volite jedan drugoga kao što sam ja volio vas! 13Ako tko položi svoj život za svoje prijatelje, to je najveća ljubav koju može pokazati. 14Vi ste moji prijatelji ako činite ono što vam zapovijedam. 15Više vas ne nazivam ‘slugama’ jer sluga ne zna što čini njegov gospodar. Zovem vas ‘prijateljima’ jer sam vam prenio sve što sam čuo od svog Oca. 16Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas i odredio vas da idete i donesete plod, i da taj plod ostane, tako da vam Otac dâ sve što ga zamolite u moje ime. 17Ovo vam zapovijedam: volite jedan drugoga!«



Isusova molitva

1Nakon što je to rekao, Isus je podigao pogled prema nebu i rekao: »Oče, došlo je vrijeme. Proslavi svoga Sina, da bi tvoj Sin mogao proslaviti tebe. 2Dao si mu vlast nad svim ljudima da bi on mogao dati vječni život svima koje si mu dao. 3A vječni je život upoznati tebe, jedinog pravoga Boga i Isusa Krista kojeg si poslao. 4Ja sam tebe proslavio na Zemlji. Izvršio sam djelo koje si mi povjerio da učinim. 5Sada mi ti, Oče, daj onu slavu koju sam imao kod tebe prije postanka svijeta. 6Otkrio sam tvoje ime onima koje si mi dao iz svijeta. Bili su tvoji. Dao si ih meni i držali su tvoje učenje. 7Sada znaju da sve što si mi dao potječe od tebe. 8Ja sam im dao učenje, koje si mi ti dao, i oni su ga prihvatili. Doista su shvatili da potječem od tebe i povjerovali su da si me ti poslao. 9Ja molim za njih. Ne molim za svijet, već za one koje si mi ti dao jer pripadaju tebi. 10Sve što pripada meni, pripada i tebi. Sve što pripada tebi, pripada i meni. Moja je slava vidljiva u njima. 11Ja više nisam u svijetu, ali oni jesu. Ja dolazim k tebi, Sveti Oče, a njih zaštiti snagom svoga imena koje si mi dao. Neka i oni budu jedno poput nas. 12Dok sam bio s njima, čuvao sam ih snagom tvog imena, koje si mi dao, i sačuvao sam ih. Ni jedan se nije izgubio, osim onoga osuđenog na propast, da se ispuni Sveto pismo. 13Sada ja dolazim k tebi. Ali ovo molim dok sam još na svijetu, da bi oni mogli imati istinsku radost koju ja imam. 14Ja sam im prenio tvoje učenje. Svijet ih je mrzio jer ne pripadaju svijetu, baš kao što ni ja ne pripadam svijetu. 15Ja te ne molim da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš od Zloga. 16Oni ne pripadaju svijetu, baš kao što ni ja ne pripadam svijetu. 17Istinom ih pripremi da ti služe. Tvoje je učenje istina. 18Kao što si ti mene poslao u svijet, tako sam i ja njih poslao u svijet. 19Ja se predajem da ti služim, radi njih, da bi i oni bili uistinu predani služenju tebi. 20Ali ja ne molim samo za njih nego i za one koji će vjerovati u mene po njihovom poučavanju. 21Tako će svi biti jedno. Baš kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi. Neka i oni budu u nama, da svijet povjeruje da si me ti poslao. 22Predao sam im slavu koju si mi dao, tako da i oni budu jedno, kao što smo mi jedno. 23Ja ću biti u njima, a ti u meni. Tako će i oni postati doista jedno. A svijet će vidjeti da si me ti poslao i da si njih volio kao što si volio mene. 24Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu sa mnom, da vide slavu koju si mi dao. Jer, ti si me volio prije postanka svijeta. 25Oče pravedni, svijet te ne poznaje, ali ja te poznajem. I oni znaju da si me ti poslao. 26Ja sam im pokazao kakav si i dalje ću im pokazivati. Tako će ljubav kojom ti voliš mene biti u njima i ja ću biti u njima.«



Isusova smrt

28Nakon toga, Isus je znao da se ispunilo sve što se trebalo dogoditi pa je rekao da bi se obistinilo Sveto pismo: »Žedan sam.« 29Ondje je bio vrč pun octa. Nataknuli su spužvu natopljenu octom na izopovu stabljiku i primaknuli je Isusovim ustima. 30Isus je uzeo gutljaj i rekao: »Svršeno je!« Spustio je glavu i izdahnuo. 31Bio je dan pripreme, uoči šabata. Da tijela ne bi ostala na križevima na šabat — jer je tog šabata bio poseban blagdan — Židovi su zamolili Pilata da naredi da se razapetima slome noge i da ih se ukloni. 32Stoga, vojnici su došli i polomili noge prvo jednom pa onda drugom čovjeku koji su bili razapeti s Isusom. 33Kad su došli do Isusa, vidjeli su da je već mrtav pa mu nisu slomili noge, 34nego mu je jedan od vojnika kopljem probio bok. Iz rane je isti tren potekla i krv i voda. 35To je ispričao onaj koji je to vidio svojim očima. Njegovo je svjedočanstvo točno i on zna da govori istinu. Ispričao je to da biste i vi mogli vjerovati. 36Tako se zbilo da bi se ispunilo Sveto pismo, koje kaže: »Ni jedna kost neće mu biti slomljena.« 37A na drugome mjestu Sveto pismo kaže: »Gledat će onoga koga su proboli.«



Isus se ukazuje učenicima

19Uvečer, toga prvog dana u tjednu, u kući u kojoj su boravili učenici sva su vrata bila zatvorena, zbog straha od Židova. Isus se pojavio, stao pred njih i rekao im: »Mir vama!« 20Kad je to rekao, pokazao im je svoje ruke i bok. Učenici su se obradovali kad su vidjeli Gospodina. 21Tada im je Isus ponovio: »Mir vama! Baš kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.« 22Kad je to izgovorio, dahnuo je u njih i rekao: »Primite Svetog Duha. 23Kome oprostite grijehe, oprošteno im je. Ako kome ne oprostite grijehe, nije im oprošteno.«